I kad novi nemir tjera te dalje, dalje pusti se, hajde pusti se. I uvijek nosi svoje lice... Uvijek nosi svoje lice...
utorak, 10.10.2006.
|
|
- 20:59 - Komentari (14) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.09.2006.
|
Dear Ana You suck You said you could fix anything Instead I'm fucked You made things even worse for me If I had balls I'd tell you get away from me Guess I'm not smart I let you unnerve me I let you control me Afraid the truth would hurt me When it's you that hurts me more Get outta my mouth Get outta my head Get outta my mind Stop puttin' words in my head Get outta my mind You're nothing but trouble Get outta my life Get out of me Out of me (out of me) Out of me Out of me, Ana Dear Ana You're dumb You think you've got the best of me You think you won Misread my vulnerability I've got your walls Now get the hell away from me I've learned your art Won't let you unnerve me Won't let you control me The truth will only free me And your lies won't hurt no No more |
- 20:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 04.09.2006.
|
Hy.... Tekstovi van zagrada su odlomci iz knjige «Polupani lončići» By Jasna Šurina. «Polupani lončići Autobiografija jedne bolesti. Opake bolesti. Bulimije. Bolest dobro poznata mnogima od vas. Nedovoljno poznata mnogima od njih. Oko vas. Bolest jedenja i povraćanja. Povraćanja i jedenja. Bolest mržnje vlastitog bića. Solo brija. Pristup odbijen svima. Pomoć nepoznata.» (Baš kao i anoreksija, jedina razlika je u hrani i povraćanju. Stanje u glavi je isto. Pomoć je moguća, baš kao i oporavak. Ali nažalost nedovoljno je onih sposobnih da pomognu. Nije dovoljno nazivati se stručnjakom. Treba biti stručnjak.) «Ustala sam trijezna. I lijepa. i ne smrdi mi iz usta. Ustala sam sa svojih 26 svakakvih godina. Danas sam sigurna u jedno. Nisam se rodila zato da bih svoj život provela povraćajući, pijući, lažući, u nevoljenju, strahu i svim ostalim sranjima koje sam pokupila i prihvatila kao normalne kroz skoro šest godina mučenja vlastitosti. Tražila sam odgovore u svemu i svačemu. Knjigama, psiholozima, psihijatrima, tabletama, mami, tati, muškarcima, prijateljicama, internetu, kiši, suncu, krivim pogledima, horoskopima, lošim karmama, Bogu... Na kraju mi ostaje samo Jasna. Ja. Ostajem ja. Prekrasna ja, sa svim potrebnim odgovorima.» (Slažem se. Na kraju ostajemo mi. Ja sam bolesna. Ja imam problem. Netko drugi mi može pomoći da ga riješim, ali ja moram donjeti tu odluku. Ozdravljenje se događa u meni. Samo u meni. Dan po dan. Korak po korak. Ništa se neće dogoditi samo od sebe. Samo ja imam čarobni štapić koji, zapravo, i nije toliko magičan, ali je djelotvoran. Samo ja imam svoj um) |
- 20:29 - Komentari (18) - Isprintaj - #
nedjelja, 13.08.2006.
|
Hm... Eto vidjeli ste... Pokušat ću objasniti.... Da, bila sam anoreksična. Bila sam ana. Anoreksična. Ana. Anoreksična.... Nerado priznajem.... bila sam bolesna. Počelo je ne znam ni sama kako. Nisam bila debela. Onako, taman. Čak malo mršava. Htjela sam biti još mršavija iako se nisam smatrala debelom. Obična dijeta... Vaganje.. Ogledalo.... Izgladnjivanje.... Očaj iz dana u dan. Gubitak kila je bio pobjeda, debljanje teški poraz. Ako gubim znači da sam dovoljno dobra. Zadovoljavala sam kriterije koje je anoreksija zadala. No, svaki puta kad bi uspjela, onaj glas u glavi je od mene tražio još više. Nikad dovoljno dobra. nikad dovoljno vrijedna ljubavi... života. Odavno mi cilj nije bio skinuti 5 kg.... Sad je bilo SVE I još uvijek sam mislila da će jedng dana biti dovoljno i sve će biti lijepo i ružićasto. Postajalo je sve gore i gore i crnije... Trgnula sam se... sad sam bolje.... Još se borim sa samom sobom. iz dana u dan. Teško je, ali ide. Korak po korak. Koliko mi je trebalo da se bolest stvori toliko će mi i trebati da ju pobjedim. Ovo je putovanje od tisući milja... Da, dugo je.... Sastoji se od mnogo, mnogo koraka.... A ja polako idem... Djećjim koracima naprijed... ne mislim na to koliko ih još ima, već na to koliko sam ih prošla... A puno sam ih prošla, još me puno ćeka... Koraćam sigurno, uzdignute glave.... Do čitanja... P.S. Ja nisam vidjela članak u novinama, pa ako netko može, molila bih da mi ga pošalje na mail. Hvala |
- 18:53 - Komentari (42) - Isprintaj - #
petak, 19.05.2006.
|
Oprostite, ali ovo nije dobro. Ne mogu vam to raditi. Svi zanamo da nije ok pomagati ljudima da se unište, a uništenje je vrlo vjerojatan ishod ove naše "igre". Ana Je skračenica za anoreksiju. Anoreksija je bolest, ana je bolestan stil života. Od anoreksije se umire! Svaka 5 osoba umire od toga. Ovdje nas ima jako puno i ne zelim ni pomisljati koliko bi nas moglo kobno završiti. Što je, kad malo bolje razmislimo, jako realno. Svaki blog je nekome inspiracija i zato ja ovaj više nikad neću pisati. Želim vam uistinu sve najbolje i da vam se nikad ne dogodi da odete predaleko. A onima koje su vec otisle, želim da što prije pronađu put natrag. Uvijek mi se možete javiti na mail: nameless_girl@net.hr |
- 21:18 - Komentari (17) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Hm.. ja sam... tko sam... Tražim se. Bila sam anoreksična. Lječim se... Mail: nameless_girl@net.hr _______________________ "Our greatest glory is not in never falling, but in rising every time we fall." Confucius Iz filma KING ARTHUR: TELL ME NOW (WHAT YOU SEE) Long ago your name A shadow in my dreams The wild brave still searching Greyling winds fall apart I believe your heart Tell me now what you see Tell me what you feel Now you're here Tell me Tell me now what you know Never let me go Tell me now what you see Hope cries from the hills The mist clears from your eyes Your banner will promise Let's remember the start I believe your heart Tell me now what you see Tell me...... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||